Претражи овај блог

понедељак, 5. август 2019.

BITI SA POGREŠNOM OSOBOM ILI BITI SAM

... Kad već nismo našle onog pravog...


Iznimno važno pitanje! 




Biti sam je mnogo, mnogo, mnoooogo teže nego biti sa pogrešnom osobom - ali je kudikamo ISPLATIVIJE!

Isplativije je zato što čuvamo ono najvrednije što imamo a to je vreme. Ne trošimo svoju energiju na pogrešnog čoveka, ne trošimo nerve, samim tim smo ZDRAVIJE. A ako smo zdravije, znači i da smo LEPŠE. Ako nas nečije prisustvo muči, cedi, iritira, pre ćemo u grobu završiti.


A šta ćemo ako je ta pogrešna osoba puna para, da li je i onda isplativije biti sam? 

- Jeste, isplativije je. Evo i zašto:



Parama ne možemo kupiti izgubljeno vreme, zdravlje i sreću. Ni to što ćemo varati našeg "parajliju" (tražeći sa strane sreću na koju imamo puno pravo), neće pomoći. Živećemo u lažima, izgovorima, trgovanju.

Koliko je lepše biti sam i slobodan od laži, ucena i prevara!

Međutim, u čemu je problem? Zašto pristajemo na ovu bedu, zašto NE MOŽEMO da ostavimo "pogrešnog"?


  1. nemamo materijalnih uslova (svoje prihode, stan i sl.)
  2. nemamo izgrađenu infrastrukturu ličnosti (onu mrežu koja će nas uhvatiti kad budemo padale u depresiju) - pozitivne navike, hobije, prijatelje, neku ličnu strast.
  3. nemamo psihičke snage; onemoćamo na ovakvu pomisao; drže nas zarobljenima sile od kojih ne možemo da se oslobodimo, sile navike, sile straha od samoće, sile straha od osude društva...


Zbacivanje lanaca robije (života sa pogrešnom osobom) iziskuje ogroman napor i nije preporučljivo ako ne postoji unutrašnja i spoljašnja podrška.

Jer, ono što sledi je SAMOĆA a nju treba umeti nositi. 

Samoća donosi slobodu i nadu koje nemaju cenu, ali ona košta isto toliko!


Нема коментара:

Постави коментар

Ispeci pa reci!