Ponukana izvrsnim komentarom (vidi niže), nastavljam prethodnu temu:
Stara kineska poslovica kaže da slika vredi više od 10.000 reči. Ja sam vizuelan tip. Memorišem slike. Ono što čujem, memorišem najčešće tako što razvijem mentalne slike. To ide u prilog vizuelnom pamćenju.
Ali, šta je sa melodijama koje se zalepe na magnetnu traku u glavi i koje pevušimo čitav dan? One su se provukle u svest i vrte se kao pokvarena ploča. To je snaga ritma, stiha i zvuka uzetih zajedno.
Osvešćeno mišljenje bi bilo:
- RECEPTIVNA FAZA: asimilacija čulima (pre svega okom)
- OBRADA PODATAKA: Imenovanjem stvari? Prežvakavanjem viđenog? Promišljanjem svega što nas zapljuskuje?
- AKTIVNA FAZA: Jasno verbalizovanje (u sebi ili na glas) ideja i misli. Ozvučavanje svog toka svesti? A kad bi non-stop proizvodili zvuk u sebi (npr. "mmmmmm"), to bi potpuno usidrilo svest. Postali bismo žiža svesti.
Нема коментара:
Постави коментар
Ispeci pa reci!